mono.

U listopadu 2018., svega nekoliko dana nakon što ga je najavio, RM je objavio mono., uradak koji je i sam odlučio ne nazvati mixtapeom, nego playlistom. Već je i ta odluka govorila da je posrijedi nešto drukčije, tiše i osobnije od svega što je dotad izdao. Ako je njegov prvi mixtape bio sirov i samouvjeren, mono. je bio sušta suprotnost, mekan, sjetan i introspektivan.

Sam naziv nosi dvostruko značenje, jer mono upućuje i na nešto jedinstveno, i na samoću, a upravo je taj osjećaj samoće protkao cijeli uradak. RM ga je opisao kao zapis o tome tko je bio između 2016. i početka 2018. godine, kao zbirku misli, osjećaja i doživljaja iz tog razdoblja. Zanimljivo, tekstove pjesama namjerno nije objavio, jer je želio ostaviti prazan prostor u kojem će svatko pronaći vlastito značenje, čime je i sam slušatelja pozvao da priču dovrši sam.

Zvučno je mono. tapiserija prigušenih, gotovo monokromatskih tonova, satkana od meke elektronike i toplih, sjetnih melodija. Za razliku od prvog mixtapea, ovdje se RM više oslonio na suradnju, pa je s nizom glazbenika izgradio zvuk koji je istodobno smiren, melankoličan i utješan. Kroz pjesme poput seoul, moonchild i forever rain provlači se motiv grada, samoće i kiše, one kiše koja za njega nije ni tužna ni vedra, nego negdje između, baš kao i raspoloženja koja opisuje. U pjesmi moonchild obraća se svima koji, poput njega, žive i stvaraju noću, nudeći im utjehu da nisu sami.

Iako tih i nenametljiv, mono. je odjeknuo posvuda. Popeo se visoko na američkoj ljestvici i oborio rekorde za korejskog solo izvođača, našavši se i na kraju godine među najcjenjenijim k-pop izdanjima po izboru kritike. Bio je to dokaz da RM nije samo reper, nego zaokružen glazbenik, pisac i pjevač koji zna prenijeti najfinije nijanse osjećaja.

Za mnoge je mono. ostao jedno od najljepših i najintimnijih djela cijelog BTS-a, uradak kojem se vraćaju u tihim, sjetnim trenucima. U njemu je RM pokazao rijetku vrstu hrabrosti, onu da bude nježan i ranjiv, i da tu ranjivost velikodušno podijeli, ostavljajući nam dovoljno prostora da u njegovoj samoći prepoznamo i vlastitu.