Jack in the Box

Kad je u srpnju 2022. J-Hope objavio Jack in the Box, nije samo predstavio svoj prvi pravi album, nego je i otvorio cijelo drugo poglavlje BTS-a, jer je bio prvi član koji je samostalno zakoračio nakon što je grupa najavila stanku. I učinio je to na način koji je mnoge iznenadio, odbacivši sunčanu sliku po kojoj su ga svi poznavali i pokazavši tamniju, sirovju stranu za koju sam kaže da ju je dugo želio otkriti.

Cijeli album gradi se oko dvije povezane slike, igračke iskakalice, onog klauna koji iznenada iskoči iz kutije, i grčkog mita o Pandorinoj kutiji. Obje su duboko vezane uz njegovo ime. U mitu, kad su iz kutije provalile sve nevolje svijeta, na dnu je ostala jedino nada, a upravo je nada ono što J-Hope svojim imenom nosi. Album zato i otvara pripovijedanje te legende, a njome J-Hope objašnjava odakle mu ime i zašto se baš sad, poput iskakalice, odlučio pojaviti u novom, neočekivanom obliku. Sam je rekao da je album o njegovoj želji da razbije kalup i naraste dalje kao umjetnik.

Zvučno je to hrabar zaokret. Umjesto vedrih, plesnih ritmova po kojima je poznat, J-Hope se okrenuo sirovom, old-school hip-hopu s primjesama grungea, rocka i R&B-a, gradeći namjerno mračniju i napetiju atmosferu. Bila je to svjesna odluka da pokaže onu stranu sebe koju publika dotad nije vidjela, ne kao pozu, nego kao iskren izraz onoga što je nosio u sebi nakon godina neprekidnog rada.

Dvije pjesme drže album kao dva pola iste priče. MORE, objavljena prije albuma, govori o gladi za stvaranjem, o nemiru umjetnika koji uvijek želi više, dok Arson, kojom se album zatvara, donosi J-Hopea koji stoji na raskrižju. Sam ju je opisao kao prekretnicu, trenutak u kojem se, našavši se izvan kutije i na samom vrhu, pita kojim putem dalje, pa čak i treba li nastaviti ili stati dok je najbolji. Između te dvije pjesme album otvara niz iskrenih tema, od pjesme Pandora's Box u kojoj povlači paralelu između mita i vlastita života, preko Safety Zone u kojoj traži mjesto na kojem bi napokon osjetio mir, do Equal Sign u kojoj progovara o jednakosti i osudi predrasuda.

Zanimljivo je koliko je dugo ovaj album zapravo sazrijevao. J-Hope je poslije otkrio da mu je zamisao o iskakalici bila u glavi godinama, toliko da je nagovještaje te teme potajno ugradio još u ranije objavljene radove, u ilustraciju uz jednu prijašnju pjesmu, kao skriveni spoiler onoga što će tek doći. Bila je to, dakle, pomno i strpljivo građena zamisao, a ne trenutni hir.

Nedugo nakon izlaska albuma, J-Hope je napravio i povijesni korak, postavši prvi južnokorejski izvođač koji je predvodio glavnu pozornicu velikog američkog festivala Lollapalooza, pretočivši energiju ovog albuma ravno u nastup pred golemom publikom. Time je Jack in the Box dobio i svoj scenski nastavak.

Gledano u cjelini, Jack in the Box mnogo je više od pukog solo prvijenca. Bio je to trenutak u kojem je čovjek poznat kao sunce grupe pokazao da u sebi nosi i sjenu, ambiciju, nesigurnost i glad, i da se ne boji to podijeliti. Za mnoge obožavatelje baš je zato ovaj album postao dragocjen, jer im je otkrio dubljeg, složenijeg J-Hopea, onog koji je, poput nade iz Pandorine kutije, na kraju ipak iskočio van.