D-Day

Neke priče zaslužuju pravi kraj, a Suga je svojoj dao upravo takav. U travnju 2023., albumom D-Day, zaokružio je trilogiju koju je gradio gotovo sedam godina, i po prvi put to učinio kao pravim, cjelovitim studijskim albumom, a ne mixtapeom. Ako je Agust D bio bijes, a D-2 promišljanje, D-Day je mir. Suga je to i sam najljepše sažeo, rekavši kako je dotad albume gradio iz osobne boli i ljutnje, ali da je ovaj složio iz zrelije perspektive, osjećajući se, kako je rekao, potpuno oslobođenim od tih negativnih osjećaja, laganim i slobodnim.

Ta ideja oslobođenja utkana je u samo srce albuma, počevši od pjesme Haegeum. Naziv je dvostruk, jer haegeum je istodobno tradicionalno korejsko gudalo, čime se nastavlja na korejske zvukove iz Daechwite, ali i riječ koja znači ukidanje zabrane. Kad Suga u refrenu ponavlja da je pjesma haegeum, zapravo proglašava vlastitu slobodu, pitajući što nas to zapravo sputava i sugerirajući da smo to katkad mi sami sebi.

Album ne bježi ni od najtežih tema. U pjesmi Amygdala, nazvanoj po dijelu mozga koji upravlja strahom i emocijama, Suga otvara vrata koja dotad nikad nije, nižući niz bolnih trenutaka iz svog života, majčinu operaciju srca, boravak u bolnici odmah nakon rođenja, nesreću iz tinejdžerskih dana koja mu je ozlijedila rame, i očevu dijagnozu raka jetre. Ta je pjesma svojevrsna prekretnica albuma, tih i introspektivan trenutak nakon kojeg se uradak otvara prema širim promišljanjima o ljubavi, ljudima i suvremenom životu. Potrebna je hrabrost da se tako nešto podijeli sa svijetom, i baš je ta hrabrost ono što album čini posebnim.

Za mnoge je najdirljiviji trenutak pjesma Snooze, i to zbog priče iza nje. Kao dječak u Daeguu, Suga je učio praviti glazbu vježbajući na skladbama slavnog japanskog skladatelja Ryuichija Sakamota. Godinama poslije, radeći na D-Dayu, upoznao je svog uzora i s njim snimio tu pjesmu, čime se krug prekrasno zatvorio. Sakamoto je, nažalost, preminuo neposredno prije izlaska albuma, pa je Snooze postao i posljednja suradnja i posveta. Uz njega, na pjesmi pjeva i Woosung iz sastava The Rose, a poruka je topla i darežljiva, upućena svim mladim glazbenicima koji tek kreće za svojim snom, uz utjehu da je u redu katkad i stati i odmoriti. Album nudi i nastavak jedne ranije pjesme, People Pt.2, ovaj put uz poznatu pjevačicu IU.

Uz album je snimljen i dokumentarac Road to D-Day, u kojem Suga putuje svijetom tražeći inspiraciju i u kojem je zabilježen upravo taj ganutljiv susret sa Sakamotom u Tokiju. A kad je album izašao, Suga je napravio i nešto što dotad nijedan član BTS-a nije, krenuo je na vlastitu samostalnu svjetsku turneju, s gotovo tridesetak koncerata diljem svijeta, potvrdivši da može sam ponijeti veliku pozornicu.

D-Day tako nije samo završetak jedne trilogije, nego i dokaz koliko čovjek može prijeći. Od ljutitog mladića iz provincije koji je glazbu snimao besplatno, bez ikakve promidžbe, do umjetnika koji na vlastitim koncertima puni dvorane, Suga je kroz tri izdanja ispričao priču o odrastanju, borbi i, na kraju, miru. Rijetko koji glazbenik svoj put ogoli tako iskreno, i baš zato ta trilogija ostaje jedno od najosobnijih i najhrabrijih djela cijelog BTS-a.