Proof i solo poglavlje

Nakon gotovo desetljeća neprekidnog rada, BTS je u lipnju 2022. godine, uz proslavu devete obljetnice, objavio antologiju Proof. Bilo je to izdanje na tri diska zamišljeno kao osvrt na cijelu njihovu karijeru, koje je uz pomno odabrane starije pjesme i nekoliko dotad neobjavljenih snimki donijelo i tri nove skladbe, Yet To Come, Run BTS i For Youth. Već naslov nove pjesme, u prijevodu tek dolazi, nosio je jasnu poruku, da vrhunac nije za njima, nego pred njima. Album se popeo na sam vrh američke ljestvice, čime je postao njihovo šesto izdanje s tim postignućem, no njegova je prava uloga bila druga, poslužiti kao most prema onome što su nazvali drugim poglavljem.

To poglavlje najavljeno je na dirljivoj snimci objavljenoj u sklopu proslave obljetnice, na kojoj su članovi, iskreno i pomalo ganuto, priznali da im je potrebna stanka. Govorili su o umoru i o strahu da ne postanu mehanički te da ne izgube smisao onoga što BTS jest. Poruka je bila da će se nakratko razdvojiti kako bi se svaki od njih posvetio samostalnom stvaralaštvu, ali i odazvao obvezi služenja vojnoga roka. Dio medija tu je izjavu pogrešno protumačio kao raspad grupe, no bila je riječ o suprotnome, o svjesnoj odluci da se odmakne korak unatrag kako bi se poslije moglo zakoračiti dalje.

Upravo je to razdoblje pokazalo koliko je svaki član zaokružen umjetnik za sebe. Prvi je krenuo J-Hope, albumom Jack in the Box iz srpnja 2022. godine, u kojem se poigrao mitom o Pandorinoj kutiji i svjesno zapalio uglađenu sliku koju je dotad nosio, otkrivši sirovije i mračnije lice. Ubrzo je postao i prvi južnokorejski izvođač koji je predvodio glavnu pozornicu festivala Lollapalooza, a poslije se albumom i dokumentarnom serijom Hope on the Street vratio svojim plesnim korijenima te krenuo na prvu samostalnu turneju. Jin se oprostio prije vojske pjesmom The Astronaut, nastalom u suradnji s Coldplayem, a nakon povratka nastavio albumima Happy i Echo te vlastitom svjetskom turnejom. RM je krajem 2022. objavio Indigo, koji je opisao kao posljednji zapis svojih dvadesetih, a zatim se albumom Right Place, Wrong Person otisnuo u slobodniji, alternativni zvuk i iskrene, gotovo ispovjedne tekstove, razvijajući usporedno i projekte na razmeđu glazbe i likovne umjetnosti.

Nastavili su i ostali. Jimin je albumom Face zakoračio sam, a pjesmom Like Crazy postao prvi korejski samostalni izvođač na vrhu američke ljestvice, da bi priču nastavio zrelijim albumom Muse. Suga je pod imenom Agust D zaokružio svoju dugogodišnju trilogiju albumom D-Day i krenuo na iznimno uspješnu samostalnu turneju, koju je pretočio i u koncertni film. V se u albumu Layover okrenuo mekom, jazzom nadahnutom zvuku kakav se u tom žanru rijetko čuje, dok je Jungkook otišao u smjeru vrhunskog svjetskog popa, pjesmama Seven, 3D i Standing Next to You te albumom Golden, uz koji je priredio i nenajavljeni nastup na njujorškom Times Squareu. Već je ranije, pjesmom Dreamers, nastupio i na otvaranju Svjetskoga nogometnog prvenstva.

Usporedno s tim samostalnim usponima, članovi su jedan za drugim odlazili na služenje vojnoga roka, pa je grupa nakratko utihnula kao cjelina, ali ne i kao prisutnost. Upravo se u tom razdoblju najjasnije pokazala snaga veze između BTS-a i njihovih obožavatelja, ona koja izdržava i tišinu i čekanje. Drugo poglavlje tako nije bilo prekid, nego dokaz da sedam glasova može zvučati i samostalno, a da pritom nijedan ne zaboravi da pripada istoj cjelini, onoj koja se pripremala za povratak.