Kako biti ARMY koji poštuje BTS i druge fanove

Svatko voli BTS na svoj način. Netko skuplja albume, netko putuje na koncerte, netko zna svaku epizodu Run BTS-a napamet, a netko se pojavi jednom tjedno na Weverseu i sasvim je zadovoljan. Ne postoji test koji moraš položiti da bi bio dio ARMY-ja. Ali postoji jedna stvar koja bi trebala vrijediti za sve: iza BTS-a su sedmorica stvarnih ljudi i imaju pravo na privatnost, sigurnost i život izvan pozornice.

Granica ponekad djeluje očito, ali u fandomu ju je lako izgubiti iz vida. Ako slučajno sretneš nekog člana dok jede u restoranu, šeće, putuje s prijateljima ili provodi vrijeme s obitelji, možda će prvi instinkt biti izvaditi mobitel. Upravo je tada lijepo sjetiti se da nije svaki trenutak javni događaj. Fotografirati nekoga krišom, pratiti ga ulicom ili odmah objaviti njegovu lokaciju nije manje nametljivo samo zato što to radi fan.

I sami članovi BTS-a više su puta tražili takav prostor. Zračne luke posebno su osjetljiva tema jer se dolasci i odlasci članova mogu pretvoriti u guranje i trčanje za njima, što nije neugodno samo njima nego i drugim putnicima i osoblju. Isto vrijedi za hotele, restorane, teretane i druga mjesta na kojima nisu došli nastupati. Ako je netko tamo privatno, najljepši oblik podrške ponekad je upravo ostaviti ga na miru.

U K-popu postoji i izraz sasaeng za osobe čije ponašanje prelazi puno ozbiljniju granicu. To su opsesivni fanovi koji pokušavaju doći do privatnih telefonskih brojeva i adresa, prate izvođače, pojavljuju se na njihovim privatnim rasporedima ili na druge načine zadiru u njihov život. Sasaeng nije nekakav počasni naziv za „najvećeg fana”. Upravo suprotno, riječ se koristi za ponašanje koje može ugroziti privatnost i sigurnost izvođača.

Ali ne mora nešto biti toliko ekstremno da bismo zastali i zapitali se je li u redu. Dijeljenje fotografije snimljene bez znanja člana možda djeluje bezazleno, ali ako je fotografija nastala tijekom njegova privatnog vremena, svaki novi share samo povećava publiku nečemu što možda nikada nije trebalo postati javno. Isto vrijedi za informacije o hotelima, letovima, članovima obitelji i drugim detaljima koje sami nisu odlučili podijeliti.

Poštovanje vrijedi i unutar samog fandoma. Ne moraš kupiti svaki album, streamati cijelu noć niti znati što je Jungkook rekao u liveu prije sedam godina da bi bio „pravi” ARMY. Podrška nije natjecanje. Jednako tako, nije potrebno napadati druge izvođače ili njihove fanove da bi se branio BTS. Sedmorica članova neće postati uspješnija zato što je netko u njihovo ime proveo tri sata svađajući se s nepoznatom osobom na internetu.

Tu je i odnos prema samim članovima. Imati favorita sasvim je normalno. Vrijeđati ostalih šest zato što voliš jednog nije. Isto vrijedi za beskrajno analiziranje njihovih prijateljstava, privatnih odnosa, pogleda, dodira i svake osobe koja se pojavi pokraj njih. Zabavno je pratiti njihove odnose i interne fore, ali nitko od nas zapravo ne poznaje njihov privatni život onako kako oni poznaju jedni druge.

Možda je najjednostavnije pravilo ono koje ne treba ni zapisivati kao pravilo: ako bi ti bilo neugodno da nepoznata osoba isto napravi tebi, vjerojatno to ne treba napraviti ni njima. Ne bi želio da te netko prati do hotela, fotografira dok jedeš, traži broj tvog brata ili objavi gdje se trenutno nalaziš samo zato što te prepoznao na ulici.

ARMY je ogroman fandom i nemoguće je da se milijuni ljudi uvijek slažu oko svega. Upravo zato kultura fandoma nastaje iz puno malih odluka. Ne podijeliti privatnu fotografiju, ne širiti neprovjerenu glasinu, ne gurati se prema članu kojeg vidiš u privatno vrijeme, ne napasti nekoga zato što ima drugog biasa. I jednostavno pustiti sedmoricu ljudi koje voliš da ponekad budu sedmorica ljudi.

Na kraju, biti dobar fan ne znači biti prisutan u svakom trenutku njihova života. Ponekad je najbolji način da pokažeš koliko ti je do nekoga stalo upravo to da znaš kada mu treba dati prostora. 💜