J-Hope i njegovi plesni počeci u Gwangjuu

Danas ga svijet zna kao glavnog plesača BTS-a, čiji pokreti izgledaju lako i razigrano, ali iza te lakoće stoji priča koja je počela mnogo prije slave, na ulicama Gwangjua, grada na jugozapadu Južne Koreje. Jung Hoseok, kako mu je pravo ime, bio je plesač dugo prije nego što je postao član najveće grupe na svijetu.

Plesom se počeo baviti kao dijete, a talent je pokazao vrlo rano. Kad je obitelj zbog financijskih poteškoća više nije mogla plaćati satove plesa, vođa lokalne plesne ekipe, koji je čuo za njegovu situaciju i vidio koliko je nadaren, pozvao ga je da se pridruži. Tako je Hoseok postao član underground plesne ekipe imena NEURON, i to njezin najmlađi član.

Upravo je u toj ekipi zaradio nadimak po kojem su ga u plesnim krugovima poznavali, Smile Hoya. Dobio ga je iz jednostavnog razloga, jer se stalno smiješio dok je plesao, a taj vedri, nasmijani duh koji ga i danas resi bio je vidljiv već tada. Pod tim je imenom nastupao, osvajao natjecanja i gradio ime na sceni, plešući stilove poput poppinga i lockinga.

Bio je toliko poznat u svom kraju da su ga mnogi u regiji smatrali jednim od najboljih mladih plesača, a zanimljivo je da su predebitantski BTS neki u Koreji znali opisivati kao „onaj bend s Jung Hoseokom”, toliko je njegovo ime već nešto značilo. Njegov je put isprva bio isključivo plesni, jer je u početku trenirao samo kao plesač, a rap i pjevanje razvio je tek kasnije, nakon što je ušao u izdavačku kuću Big Hit.

Ta ljubav prema uličnom plesu nikad ga nije napustila, nego mu je postala temelj svega. Godine 2024. vratio se svojim korijenima projektom Hope on the Street, dokumentarnom serijom i albumom u kojem putuje svijetom, pleše na ulicama s drugim plesačima i istražuje odakle je krenuo. Jedna pjesma s tog albuma nosi čak i ime NEURON, kao posveta ekipi u kojoj je sve počelo. Za J-Hopea ples nikad nije bio samo dio nastupa, nego jezik kojim najbolje govori, isti onaj kojim je kao nasmijani dječak osvajao ulice Gwangjua.