j-hope i njegovi plesni počeci u Gwangjuu

Danas je j-hope jedan od plesača po kojima se BTS najlakše prepoznaje, ali njegov plesni put počeo je godinama prije debija. Prije Seoula, Big Hita i BTS-a postojao je Gwangju, plesna akademija i lokalna street dance scena u kojoj je Jung Hoseok proveo velik dio djetinjstva.

Prvi interes za ples pojavio se još u osnovnoj školi. J-hope je kasnije pričao kako su u njegovoj školi ujutro puštali plesne videe koje su djeca pokušavala pratiti, a prijatelji su mu govorili da mu ide posebno dobro. Počeo je vježbati kod kuće i nastupati na lokalnim talent showovima, a zatim je krenuo na ozbiljnije satove plesa u Gwangjuu.

Ples je učio u Joy Dance Academyju, gdje je proveo nekoliko godina i upoznao ljude koji će snažno utjecati na njegov stil. Posebno ga je privlačio popping, odnosno njegov boogaloo stil, koji je toliko volio da je, prema vlastitim riječima, znao provesti cijelu noć vježbajući u plesnoj dvorani. Sudjelovao je i na natjecanjima te počeo graditi ime na lokalnoj plesnoj sceni.

U tom razdoblju dogodilo se nešto što je kasnije sam opisao kao važnu prekretnicu. Obitelj je prolazila kroz financijski teško razdoblje i više nije mogao plaćati satove. Umjesto da prestane dolaziti, ostajao je u akademiji, plesao tijekom pauza i od drugih pokušavao naučiti ono što su tog dana radili na treningu. Ljudi iz plesne ekipe NEURON primijetili su koliko mu je stalo i pozvali ga da im se pridruži.

Tako je kao vrlo mlad postao dio underground dance ekipe NEURON. U plesnim krugovima nastupao je pod imenom Smile Hoya, a godine provedene s ekipom kasnije je više puta izdvojio kao jedan od temelja svog razvoja. Od starijih plesača učio je tehniku, sudjelovao u battleovima i upoznavao različite stilove street dancea. Gwangju je, kako je sam rekao mnogo godina poslije, bio njegovo prvo pravo upoznavanje s plesom.

Kad je stigao u Big Hit, situacija se okrenula. Ušao je kao plesač, ali za BTS je morao razvijati nešto u čemu dotad nije imao jednako iskustvo, rap. Plesna podloga ipak je ostala važan dio onoga što će kasnije donijeti grupi, od preciznosti na pozornici do uloge koju ima u BTS-ovim probama i izvedbama.

Koliko mu to razdoblje još znači najbolje se vidjelo 2024. u projektu HOPE ON THE STREET. J-hope se vratio u Gwangju, ponovno susreo s članovima NEURON-a i plesao s ljudima uz koje je počinjao. Projekt ga je odveo i u druge gradove i među različite street dance kulture, ali posljednja epizoda vratila ga je upravo tamo gdje je njegova priča počela.

I album koji prati serijal nosi tu poveznicu. Završna pjesma zove se NEURON, a u njoj se j-hope vraća svojim počecima i ekipi čije je ime nosio još kao tinejdžer. Više od desetljeća nakon debija nije se tako samo prisjetio svojih plesnih korijena, vratio se u istu sredinu i ponovno zaplesao s ljudima koji su bili tamo prije BTS-a.